Prijateljstvo je rijetka povlastica onih najsretnijih
Nevjerojatno koliko je malo potrebno ljudima da zaborave na osobe koje ih vole. Nevjerojatno koliko je malo potrebno ljudima da zaborave na sve što su im ljudi priuštili.Gotovo je čudesno koliko su ljudi osjeljivi,a opet s druge strane koliko su ljudi ne zahvalni.Krenimo od onih koji su nam podarili život.Večina njih nije pobjegla od obaveze i večina njih je uvijek tu negdje.Večina njih je zaslužila da ih cijenimo i volimo.Večina njih je zaslužila da im budemo zahvalni,ako ne u materijalnom smislu onda u duhovnom ,ako ne u duhovnom onda u materijalnom.No mi nikad ne gledamo onu dobru i ljepšu stranu ljudi koji su nas podigli na noge, već uvijek tražimo ono što kod njih ne valja.Uvijek tražimo ono negativno kod ljudi.Kada nam krene loše uvijek se okrećemo ljudima koje nazivamo prijatelji.
Tražimo ih savjete bezobzirno crpimo iz njih svu pozitivnu energiju i trošimo njihov optimizam.Ako imamo komplekse, a oni nam podižu samopoštovanje to nikada nije uredu.Uvijek tražimo tu laž u tome.Kada nam daju iskren savjet uvijek u njemu tražimo ljubomoru.Kada uspiju nešto bolje napraviti nego što smo mi, uvijek tražimo rupe i nedostatke umjesto da pohvalimo njihov rad.Kada su sretni nismo u stanju ni nabaciti osmjeh kako bi ih poštedili brige u tom periodu sreće.On je vas tisuću puta mogao pitat kako ste i nije li sve uredu kod vas,a vi niste u stanju pitati ga trebali mu pomoć kada plače.On vam je često učinio uslugu,a kada vas je zamolio za neku sitnicu vi ste tada imali bolji plan i on nije bio ugrađen poput nekog objekta u njega.Što ste vi?Vi niste loše prijatelj,vi ste kao i ostalih 90% „pravih“ i „iskrenih“ prijatelja koji ni ne znaju što znači prijateljstvo.Što je ljudima prijateljstvo?Pa eto recite mi, što je to?Vjerujete li u to? Malo razmislite kakvi ste to vi prijatelji i jeste li zahvalni čovjeku koji je bio uz vas kada vam je bilo teško.Bit je u tome što je on to radio dobrovoljno.Nikada nije ostao s vama protiv svoje volje,nekada je čak zanemario i samog sebe.Ako ga mrzite zbog jedne greške onda ste licimjerna razmažena derišta.Ako ga uopće mrzite zbog grešaka koje nije namjerno počinio onda ga ni ne zaslužujete kao prijatelja.Kao osobu koja vam je podrška i koja vas cijeni i voli baš onakve kakvi jeste.
U prijateljstvu ne smijete zanemariti sami sebe,ali opet s druge strane prijateljstvo nije nešto obavezno to je nadopunjavanje jedne osobnosti koju tvore dvije duše. Nazivati se prijateljom znači nositi odgovornost i veliku ljubav prema nekoj osobi i istovremeno biti spreman pomoći mu bez izlikia.Biti prijatelj znači slijepo vjerovati.Biti prijatelj znači prepustiti se intuiciji. Biti prijatelj znači vjerovati u dobru stranu ljudi.Biti prijatelj znači biti tu kada netko padne.Biti prijatelj znači shvaćati težinu svojih pogreška ,ali pritom ne gaziti svoj ponos.Biti prijatelj znači naći kompromis.Biti prijatelj znači stajati kao podrška,a ne podviti rep kad krene nizbrdo.Tome trebamo težiti.Trebamo težiti ideji da budemo pravi prijatelji.Ako su nas laži prijatelji iznevjerili ne mora značiti da oni pravi ne postoje.Otvorite svoje srce ljudima,ali to činite pažljivo i nemojte dopustiti da vas povrjede osobe koje to ni najmanje nisu zaslužile.
Vjerujte u to u taj dar na kojeg imamo pravo,vjerujute u PRIJATELJSTVO.I butite ako ništa drugo iskreni prema onima koji vas zovu prijateljima.
By:Raina Astralia
19.01.2008. | 17:19 | 23 Komentara | Printaj | * |
Pogled na svijet iz moje perspektive
Kao malenima ovaj svijet po kojem danas hodamo činio nam se čarobnim i tajnovitim kutkom naše mašte. Iz njega smo uzimali ono što nam se sviđalo ne znajući za postojanje druge dimenzije tog „primitivnog“ raja.Ponekad bi na tren osjetili kako je to pasti i osjetit fizičku bol,ali tada nismo ni bili svijesi što to znači kada zaboli dublje i kada bol ne prođe nakon nekoliko minuta već traje dulje i ostavlja posljedice.Kada dođe do tog riskantnog trenutka u našim životima i kada sudbina odluči odigrati svoju ulogu u našem postojanju dolazimu u susret s osjećajom velike praznine. U jednom malenom momentu ružičasti svijet počinje nestajati.Stisak našeg dlana koji nas je držao za tadašnji pojam života polako počinje popuštati i nađemo se u ništavilu postojanja.Nišavilo će nas uvijek dostići samo pitanje je kako ćemo mi naučiti pimljenu lekcije i početi se odnositi prema svijetu.
Čovjek ponekad zaboravlja svoja stara gledišta i prioritete,ako mu krene vrtoglavo nabolje ili pak nagore.
U košmaru njegove sadašnjosti on gubi paralele,a samim time i mogućnost da pronađe sebe.
Tada pristupa večini i ona mu kazuje neka određena pravila.Usmjeruje ga u životu i on postoje dio večine.
Tup za osjećaje,uskogrudan za shvaćanja i ispred svega objektivan promatrač.
Postaje čovjek 21. stoljeća kojemu moral,osjećaji,tradicija,te neke temeljne ljutske vrline i darovi postaju nepoznanica.
Samim time ograničen tuđim,ali i vlastitim frustracijama,strahovima,lažima i spletkama ovoga društva stvara pogled na svijet.
Tako ne razlikuje tamu od svijetlosti iako mu je ona očito data.
Vidi očima,snima pokrete i snima ljude ,ali opet ne analizira i ne gleda.
Jer nije li gledanje aktivno promatranje?Nebi li trebao pogledati djelove kako bi složio mozaik,a ne gledati mozak pa onda tražiti probleme u djelovima kada je ovaj već uređena fiksirana cijelina.Svi biježe od predrasuda.Svi se brane od njih kao da su plodovi crne magije ili nositelji nesreće,a ako malo bolje pogledaju svatko ,pa i naizgled onaj najliberalniji čovjek ima neke svoje slutnje ili suzdržanost.Kako možeš biti toliko licimjeran i podržavati nešto kao što je homoseksualnost,a onda s druge strane vrpoljiti se u društvu osobe koja je odabrala takvu seksualnu orjentaciju?Kako možeš glumiti teškog pacifista ,a mrzite one koji su slabi i koji su nakaze urbanizma?Kako možeš govoriti da si liberal,a podupirati ideje lijevog ili pak desnog kadra? Kako možeš nositi crno da budeš primječen,a s druge strane bojati se mraka?
Ovo su samo neki primjeri prekrivenih i iskrivljenih ličnosti koje se boje otkriti sami sebe.
Njihovi pogledi su umjetna tvorevina nas kao cijeline.Neki cijeli svijet vide kao crnu rupu bez izlaza,drugi pak vjeruju da je sve to prolazna faza i da se treba sjediti i čekati bolje dane.Samo manji broj ljudi slijedi svoj cilj živi svoj život i razmišlja što će biti sutra.
Za te ljude materijalno je samo nužna potreba i materijal za užitak.Za te ljude blago svega krije se u osjećajima.Za te ljude ovaj svijet nije niti crn niti ružičast.Oni se ne boje prošlosti,sadašnjosti i budućnosti.Oni se boje da ne postanu inertne mase kao i večina nas.
Ti su ljudi borci suvremenog vremena.Heroji današnjice.Moji uzori.I zato upoznajte mene jednu malenu osobu u ovom plastičnom,nedefiniranom i inertnom svijetu.Dobrodlošli u jedan od kutaka moga uma.Dobrodošli iza vea taštine.
BY:RAINA ASTRALIA
06.01.2008. | 22:56 | 16 Komentara | Printaj | * |
